Joomla Blog Template

Neka se boje Allaha oni ljudi koji pozivaju na približavanje Sunija i šija - rafidija.

Njihov primjer je kao primjer onih o kojima Allah, Azze ve Dželle kaže, u prijevodu značenja ajeta:
„Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razlike te govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo“, i žele između toga dvoga iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici...“ (En-Nisa, 150)

Postoji samo jedan Pravi put. Samo je jedna Skupina spašena, pomognuta i pobjedonosna sve do Sudnjega dana. Oko čega će se onda približavati takvi ljudi. “Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u zabludu odvede nećeš mu naći puta ka Uputi.“ (En-Nisa, 143) 

Njihov primjer se navodi u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Primjer licemjera je kao primjer ovce koja se nalazi između dva stada. Jedanput pređe u jedno, a drugi put u drugo stado. Ne zna koje bi slijedila.“ ₁

Ko želi dodatni govor o ovom pitanju, i saznanje kako dati odgovor na njihove sumnje, neka pogleda knjigu, ‘’Pitanje približavanja između Ehli Sunneta i šija’’, od dr. Nasira El-Kaffarija.

Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, kaže: „Novotarija je izumljeni put u Vjeri kojim se oponaša ono što je propisano u Vjeri. Tim putem se namjerno ide i želi se pretjerati u ibadetu Allahu Uzvišenom.“

Ovo je mišljenje onih koji ne svrstavaju običaje u značenje novotarije, nego novotariju samo specifično određuju za ibadete. Prema mišljenju onih koji djela običaja uvode u značenje novotarije, novotarija bi značila izumljeni pravac u Vjeri kojim se oponaša ono što je propisano u Vjeri. Uzimanjem toga puta želi se postići novi šerijatski put. ₂

Zatim je Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, prema drugoj definiciji zaključio da u običajima nema novotarija, a oni običaji putem kojih se čini ibadet ili se stavljaju u poziciju ibadeta tek tada postaju novotarija.

Time su objedinjene obje definicije. Primjer za obične stvari koje su nužno vezane za ibadet su kupovina, prodaja, brak, puštanje iz braka, iznajmljivanje, prijestupi itd.. Sve ovo je ograničeno uslovima i šerijatskim mjerilima u kojima, onaj koji je zadužen propisima Islama, nema izbora. ₃

Hafidh Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: „Pod novotarijom se misli na ono što je nanovo uvedeno, a nema utemeljenja u Šerijatu koje bi se uzelo kao dokaz. Ono što ima utemeljenje u Šerijatu s dokazom, ne smatra se novotarijom, pa makar to bila novotarija samo u jezičkom izrazu. Svaki onaj koji nešto nanovo uvede i pripiše ga vjeri, a to nema utemeljenja u vjeri, to mu se odbacuje i to je zabluda. Vjera se njega odriče, svejedno radilo se o pitanjima uvjerenja, djela, govora, u vanjštini i nutrini. Navodi koji se prenose od ispravnih prethodnika o uzimanju nekih novotarija lijepim, odnose se na novotarije u jezičkom, a ne u šerijatskom značenju. Od tih navoda je i izreka Omera, radijAllahu anhu, kada je okupio ljude na teravih-namazu u džamiji oko jednog imama. Izašao je i vidio ih kako tako zajedno klanjaju, rekavši: „Lijepa li je ova novotarija.“ Omer, radijAllahu anhu, ovim je želio reći da ovaj postupak nije bio na ovakav način prije dotičnog vremena. Međutim, isti postupak ima utemeljenje u Šerijatu na koje se može povratiti. Od njih su: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, je podsticao na teravih-namaz i afirmirao ga. Ljudi su u njegovo doba klanjali u džamijama kao razbijene grupice i pojedinačno.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je jedne ramazanske noć predvodio ashabe u tom namazu. Zatim je prestao sa ovim namazom bojeći se da im ne bude propisan kao stroga obaveza (fard), pa ga neće moći izvršavati. Međutim, poslije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, bili su sigurni da se to neće desiti. (jer je prestala Objava). ₄

Od njih je: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, naredio je slijeđenje Sunneta ispravnih halifa, a ovaj namaz je postao Sunnet njegovih ispravnih halifa.“ ₅

Novotarija je dvojaka: novotarija koja izvodi iz Islama i novotarija koja čovjeka čini grješnikom i ne izvodi ga iz Islama. ₆

_______________________ 

1.Muslim, 2784

2.El Itisam, Imam Ebi Ishaq Ibrahim ibn Musa Eš-Šatibi, 53/1

3.El Itisam, Imam Ebi Ishaq Eš-Šatibi, 50-56/1

4.Sahih El Buhari, Kitabu salatu teravih, 309/2, 2012

5.Džamiul ulum vel hikem, Ibn Redžeb, 128/2

6.El Itisam, Imam Ebi Ishaq Ibrahim ibn Musa Eš-Šatibi, 516/2